Crveni-red-mali panda, ko im može odoljeti,...

Crveni (Red)- (Mali) panda-upoznajte preslatke vragolane.

Crveni(Red)- (Mali) panda-upoznajte preslatke vragolane.

IZGLED

Crveni pande dugi su oko 120 cm, od čega između 55 i 60 cm otpada na rep. U ramenima je visok 28 cm. Mužjaci dostižu težinu od 4,5 do 6 kg, ženke ca. 4 do 4,5 kg. U prosjeku žive devet ili deset godina, u zatočeništvu i do četrnaest.

Oblikom tijela podsjećaju na rakune, ali su vitkiji. Krzno im je dugo i meko, s gornje strane crvenkastosmeđe do kestenjasto, ponekada sa primjesama zlatne, dok je s donje strane crno. Lice se kod svake jedinke razlikuje, ali je u biti bijelo sa crvenkastosmeđim linijama sa strane nosa (poput crnih linija na licu geparda), njuška je kratka, a njen kraj (Rhinarium) je nepokriven dlakom i sasvim crn. Glava im je okrugla, uši su srednje veličine, uspravne i prema vrhu postaju zašiljenije; oči su vrlo tamne. Rep je gust, sa šest prstenova zlatnocrvene i oker boje, ali nije prikladan za hvatanje grana. Služi za održavanje ravnoteže na drveću, dok ga na tlu drže horizontalno opruženog. Njihove crne noge kratke su i slične medvjeđim. Mali pande su plantigradi. Budući da su njihove snažne šape upadljivo okrenute prema unutra, kretanje na uskim granama nije im teško. Guste bijele dlake na tabanima imaju odlična prianjajuća svojstva, naročito za vlažne grane. Osim toga služe i kao izolatori na površina prekrivenim snijegom ili ledom. Na stopalima imaju oštre, zakrivljene, djelomično uvlačive kandže. Kao i velike pande (Ailuropoda melanoleuca), i mali pande imaju izduženu kost ružnog zgloba, koja funkcionira kao palac i omogućava im grabljenje voća. S obzirom na to da je drveće po kojem se kreću uglavnom pokriveno mahovinom i lišajem, njihovo crvenkasto krzno pomaže im da se odlično prikriju.

Mali pande rijetko se glasaju. Za komunikaciju koriste cvrkutanje, cikanje ili zviždanje.

Način života

Mali pande vrlo su vješti penjači. Dok u sumrak i tokom noći idu u potragu za hranom, danju većinom spavaju ispruženi na granama, a u rupama se uviju i prekriju lice repom. Vrlo su osjetljivi na toplotu: optimalna temperatura je između 17 i 25 °C, a one iznad 25 ne mogu trpiti. To je još jedan razlog zašto tokom dana uglavnom drijemaju u sjenovitim krošnjama i rupama u drveću.

U sumrak počinju svoju fazu aktivnosti ritualom čišćenja krzna, slično kao i mačke. Prvo ližu svoje šape, nakon čega njima trljaju leđa, bokove i stomak. Također trljaju leđa i stomak o drveće i stijene. Obilaze svoj teritorij preko tla jednako često kao i preko drveća. Označavaju ga urinom i sekretom iz analnih žlijezda, koji se blago osjeti na mošus.

Grabežljivci crvenog pande su sniježni leopard, kune (Mustelidae) i ljudi. Ako se osjećaju ugroženo ili osjete opasnost, pokušat će pobjeći penjanjem na stijenu ili drvo. Ukoliko im je bijeg onemogućen, uspravit će se na zadnje noge kako bi izgledali veći i branit će se oštrim kandžama na rukama. Crveni panda Futa postao je atrakcija za posjetitelje u Japanu zbog svoje sposobnosti da stoji uspravno i po deset sekundi.

Creni ili mali panda (lat. Ailurus fulgens) je sisar koji obitava na prostoru istočnih Himalaja i na jugozapadu Kine, a pretežno se hrani bambusom. Od 2008. mali panda nalazi se na Crvenom popisu ugroženih vrsta Međunarodne unije za zaštitu prirode i prirodnih resursa u kategoriji "osjetljivi" (eng. vulnerable). Prema procjenama na slobodi živi manje od 10 000 odraslih jedinki.

Ugrožena vrsta.

Ailurus fulgens se klasificira kao jedini predstavnik porodice Ailuridae.

Rasprostranjenost-stanište malog pande.
Mali pande nastanjuju prostore Nepala, Sikkima, sjevernog Butana i Indije, Mijanmara do Kine i Tibeta. Mogu se naći na padinama Himalaja na visinama između 1500  i 4000 m.Južna granica njihovog raspona nalazi se na zapadu Yunnana, a istočna na zapadu Sichuana. Nastanjuju mješovite šume sa gustim žbunjem i gustišima bambusa.Na visoravni Meghalaya u sjeveroistočnoj Indiji, na visini od 700 m do 1400 m u tropskim i suptropskim šumama živi jedna izolirana populacija.

Zapadnu granicu njihovog areala predstavlja Nacionalni park Rara u Nepalu.

Crvena panda (Ailurus fulgens), poznat i pod imenom mali panda, vrsta je sisavca koji obitava na jugoistoku Azije, a brojnost mu se u posljednjih pola stoljeća drastično smanjila.

Crvena panda spada u zasebnu porodicu Ailuridae i jedini je njezin živući predstavnik s dvije podvrste. Sam naziv panda ljude najčešće asocira na velikog pandu, vrstu koja pripada porodici medvjeda, potpuno drugoj taksonomskoj skupini. Manje poznata činjenica je da je veliki panda otkriven čak 48 godina nakon crvenog pande.

Svojim kestenjasto crvenim, gustim krznom na leđima te crnim trbuhom i nogama jako se dobro skriva u umjerenim šumama na području Himalaja. S duljinom tijela do 70 cm i repa od oko 50 cm, crveni panda neznatno je veći od domaće mačke. Gotovo 90% dnevnog unosa hrane sačinjava mu bambusovo lišće. Osim toga crveni pande hrane se još i korijenjem, lišajevima, ptičjim jajima, sitnim kralješnjacima, kukcima i ličinkama. Žive u srodstvenim grupama od 3 do 5 jedinki ili samostalno, na teritoriju koji obilježavaju mirisom. Aktivni su najčešće u sumrak i noću, ali nisu isključene ni aktivnosti u drugo doba dana.

ISHRANA

Crveni pande su biljojedi. Glavni izvor hrane predstavljaju im mladice bambusa. Međutim, budući da je bambus dosta siromašan prehrambenim tvarima i da probavni sistem crvenog pande nije idealan za njegovu obradu, on mora unositi velike količine istog kako bi zadovoljio svoju prehrambenu potrebu. Osim bambusom, hrani se i korijenjem, travom, voćem, bobicama, sjemenkama i orasima. Rjeđe se hrani insektima, malim glodavcima, ptićima i jajima. Hranu traži uvečer, brzo i vješto se krećući kroz žbunje na tlu. Prinosi je ustima prednjim šapama. Crveni panda unosi tečnost na poseban način: prednjim šapama ugazi u vodu, te ih onda liže.

Razmnožavanje i razvoj
Crveni pande su spremni za razmnožavanje sa oko 18 mjeseci starosti, a potpuno su zreli sa dvije do tri godine. Odrasli u prirodi rijetko stupaju u interakciju osim u sezoni parenja, koja traje od sredine januara do ranog marta. Pripadnici oba spola mogu se pariti sa više nego jednim partnerom. Nekoliko dana prije koćenja, ženke počinju prikupljati materijal, kao što je suho granje, trava i lišće, za pravljenje gnijezda, koje se obično nalazi u šupljem drvetu ili u pukotini u stijeni. Nakon razdoblja skotnosti od 112 do 158 dana, ženka između sredine juna i kasnog jula rađa jedno do četiri slijepa i gluha mladunčeta teška po 110 do 130 grama.

Nakon koćenja, majka čisti mladunčad i u stanju ih je raspoznati po mirisu. Isprva provodi 60% do 90% vremena sa njima. Nakon prve sedmice majka počinje provoditi više vremena izvan gnijezda, vraćajući se svakih nekoliko sati da bi ih dojila. Često premješta mladunce između nekoliko gnijezda, koja održava čistim. Mladi počinju otvarati oči oko 18. dana života. Do 90. dana razvili su krzno i obojenje kao i odrasli, te počinju izlaziti iz gnijezda. Također počinju jesti čvrstu hranu i prestaju dojiti nakon šest do osam mjeseci starosti. Mladi ostaju sa majkom do rođenja idućeg okota sljedećeg ljeta. Mužjaci rijetko pomažu u odgajanju mladih, osim u slučaju kada žive u parovima ili malim grupama.

Prosječan životni vijek crveni pandi je između osam i deset godina, ali neke jedinke dostigle su starost od 15 godina.

Crveni panda nastanjuje isključivo područje jugoistočne Azije s razdvojenim populacijama na prostorima Nepala, Indije, Butana, Mijanmara i južne Kine.Danas se nalazi na popisu ugroženih vrsta i to zbog fragmentacije staništa, sječe šuma, njihove prenamjene, krivolova i trgovine. Staništa se uništavaju radi izgradnje cesta, korištenja drveta za ogrjev ili građevinski materijal, livada za ispašu domaćih životinja. Stoga su zaštićeni na svim područjima rasprostranjenosti, od kojih se većina nalazI u Kini , Indiji , Butanu i Nepalu.

Treba naglasiti da danas broj crvenih pandi nije potpuno poznat, ali se procjenjuje na oko 16000-20000 jedinki u divljini, na ukupnoj površini do 70.000 km2. Sam broj možda nije od velikog značaja, ali zastrašuje činjenica da se u Kini populacija u posljednjih 50 godina smanjila za 40% i da su potpuno izumrle u 4 provincije. Danas egzistiraju samo u provincijama Sichuan, Yunnan i Xizang. Teško se oporavljaju od pada populacije jer se ne razmnožavaju često, dugo im je razdoblje graviditeta (oko 135 dana), imaju mali broj mladunaca, sporo rastu i dostižu spolnu zrelost tek nakon 18 mjeseci starosti.